All posts by : renchy

Dana 27. i 28. veljače 2025. u Domu za starije osobe Sveti Josip održana je dvodnevna edukacija pod nazivom „Govor tijela u radu stručnjaka s korisnicima“. Edukaciju su vodile iskusne stručnjakinje Ljiljana Vrbić, univ.spec.act.soc., Martina Mičuga, mag.act.soc. i Lea Brenčun, mag.act.soc., koje su kroz interaktivna predavanja i praktične vježbe sudionicima približile važnost neverbalne komunikacije u radu s korisnicima.
Tijekom prvog dana edukacije sudionici su imali priliku upoznati se s osnovama neverbalne komunikacije i načinima na koje govor tijela utječe na interakciju s korisnicima. Poseban naglasak stavljen je na prepoznavanje neverbalnih signala te usklađivanje verbalne i neverbalne komunikacije. Teme prve edukacije bile su :
Uvod u neverbalnu komunikaciju: značenje i utjecaj u radu s korisnicima
Osnove govora tijela i prepoznavanje signala
Kako uskladiti verbalnu i neverbalnu komunikaciju u interakciji s korisnicima
Praktične vježbe: prepoznavanje emocija kroz govor tijela
Predavanja su bila popraćena praktičnim vježbama u kojima su sudionici analizirali emocije kroz govor tijela, uočavali različite neverbalne znakove i učili kako ih primijeniti u svakodnevnom radu.
Drugog dana edukacije fokus je bio na neverbalnoj komunikaciji kod osoba starije životne dobi te kako neverbalni signali mogu pomoći u razumijevanju njihovih potreba i emocija. Sudionici su kroz simulacijske vježbe učili kako govor tijela može pomoći u smanjenju konflikata i izgradnji povjerenja, ne samo s korisnicima već i unutar profesionalnog tima. Kroz analizu konkretnih primjera iz prakse, polaznici su osvijestili važnost govora tijela u profesionalnoj etici i svakodnevnom radu s korisnicima.
Sudionici su izrazili veliko zadovoljstvo edukacijom, ističući kako će stečena znanja i vještine moći primijeniti u svom radu. Neverbalna komunikacija igra ključnu ulogu u razumijevanju korisnika i pružanju kvalitetne podrške, a ovakve edukacije doprinose jačanju kompetencija stručnjaka koji rade s osobama starije životne dobi.
Edukacija je dio kontinuiranog stručnog usavršavanja u sklopu programa „Razvoj mreže izvaninstitucijskih socijalnih usluga u zajednici“, s ciljem unapređenja kvalitete rada s korisnicima i pružanja bolje podrške osobama treće životne dobi. Na edukaciji je sudjelovalo ukupno 23 stručnjakinje i stručnjaka.

Dana 21. i 22. studenog 2024. godine u Domu za starije osobe sv. Josip održane su edukacije pod nazivom „Jačanje kapaciteta stručnjaka/osoba koje rade sa starijim osobama“. Edukacije su bile namijenjene stručnjacima i osobama koje rade s osobama starije životne dobi, uključujući socijalne radnike, njegovatelje, gerontodomaćice, medicinske sestre i tehničare, fizioterapeute, udomitelje i neformalne njegovatelje.
Prvi dan edukacije započeo je uvodnim predavanjem koje je održala ravnateljica Doma, Ljiljana Vrbić, univ.spec.act.soc., a u edukaciji su sudjelovali i demonstratori Mihaela Plavšić, bacc.therap.occupat. i Marko Pintarić, univ.mag.med.tehn.
Tijekom prvog dana polaznici su imali priliku steći uvid u proces starenja i izazove koje starija populacija svakodnevno susreće. Također su dobili korisne smjernice o organizaciji životnog prostora osoba starije životne dobi, kako bi im se omogućila što veća samostalnost i sigurnost.
Edukacija je bila interaktivnog karaktera te su sudionici kroz praktične vježbe mogli primijeniti stečena znanja. Nakon završetka edukacije, sudionici su ispunjavali evaluacijske upitnike, a povratne informacije pokazale su visok stupanj zadovoljstva i korisnosti edukacije.
Drugog dana edukacije fokus je bio na komplikacijama dugotrajnog ležanja kod starijih osoba. Kroz interaktivna predavanja i praktične demonstracije, sudionici su se upoznali s načinima prevencije i prepoznavanja dekubitusa, kontraktura i drugih posljedica smanjene pokretljivosti.
Demonstratori su kroz primjere iz prakse prikazali tehnike pravilnog pozicioniranja osoba koje su dugotrajno nepokretne te strategije za poboljšanje kvalitete života i očuvanje funkcionalnih sposobnosti starijih osoba.
Sudionici su imali priliku sudjelovati u praktičnim vježbama te su na kraju edukacije ispunili evaluacijske upitnike. Povratne informacije istaknule su korisnost sadržaja i važnost ovakvih edukacija za unaprjeđenje rada s osobama starije životne dobi.
Ove dvodnevne edukacije omogućile su stručnjacima koji rade sa starijim osobama da steknu nova znanja i vještine kako bi poboljšali kvalitetu života starijih osoba. Sudionici su iskazali zadovoljstvo organizacijom i sadržajem edukacija te izrazili interes za sudjelovanjem u sličnim edukacijama u budućnosti. Ukupno je sudjelovalo 26 stručnjakinja i stručnjaka različitih profila, što uključuje socijalne radnike i radnice, psihologe, njegovateljice, gerontodomaćice i neformalne njegovatelje.

Međunarodni dan starijih osoba, proglašen od strane Ujedinjenih naroda obilježava se 1. listopada svake godine. Ovim se danom potiče države da rade na uklanjanju političkih i socijalnih barijera koje priječe ravnopravno sudjelovanje starijih osoba u društvu. Podizanje društvene svijesti o pravima i potrebama starijih osobito je značajno osvrnemo li se na činjenicu da se udio osoba starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu i dalje naglo povećava. Prema zadnjim mjerenjima starije osobe čine iznad 20% ukupne populacije. Zbog tog povećavanja očekuje se i sve veći nesrazmjer između potreba starijih osoba i mogućnosti njihova zadovoljenja. Različitost tih potreba i izazov njihova zadovoljenja odraz je mogućnosti definiranja starosti kao biološke, psihološke i socijalne.

• biološka starost označava promjene u tjelesnom i zdravstvenom području, poput otežanog kretanja i razvoja bolesti, zbog čega stariji postaju ovisni o tuđoj pomoći
• psihološka se starost odnosi na sposobnost prilagodbe i odgovora na promjene životne okoline, ali i promjene mentalnih funkcija, čime starije osobe često imaju problema s koncentracijom, pamćenjem, orijentacijom u vremenu i prostoru te gube osjećaj kompetencije za izvršenje svakodnevnih zadataka
• socijalna starost predstavlja promjene u društvenim ulogama koje se odnose na umirovljenje, gubitak radne uloge i odnosa s radnim kolegama, ali i promjene u obiteljskim odnosima zbog moguće smrti supružnika i članova obitelji

Istraživanja koja su se bavila potrebama starijih osoba na području grada Zagreba, a u kojima su ispitanici bile same starije osobe, pokazala su kako pripadnici ove dobi ističu nedovoljno zadovoljenje potrebe za autonomijom, potrebe za kompetencijom, ali i potrebe za povezanošću. Imenovane potrebe ujedno se navode temeljnim psihološkim potrebama.

• autonomija podrazumijeva sposobnost donošenja samostalnih odluka, a ista je nerijetko dovedena u pitanje činjenicom da starije osobe često budu podređene odlukama osobama koje o njima skrbe
• kompetencija se odnosi na sposobnost obavljanja radnih zadataka koji pridonose osjećaju osobne učinkovitosti, a u starosti se smanjuje uslijed bolesti i gubitka tjelesne vitalnosti, problema s pamćenjem i gubitkom prostorne i vremenske orijentacije
  povezanost predstavlja osjećaj bliskosti s voljenim osobama, a kod starosne se populacije nerijetko nalazi pred izazovom uslijed smrti bližnjih osoba, ali i smanjenja prijašnjih društvenih kontakata

Kao zaključak nameće se važnost osluškivanja potreba starijih osoba te osiguravanje načina za pravilno zadovoljavanje tih potreba. Iznova je važno prisjetiti se kako starije osobe trebaju biti uvaženi članovi društva kojima će se pružiti prilika da svojom mudrošću i iskustvom pridonose razvoju društva i zajednice.